Za djecu Sirije

Ovo je dijete Sirije. Dijete koje se smrzlo i umrlo. Vas molim da učinite minimum, a to je da podijelite ove informacije. Oni koji žele da pomognu mogu to učiniti pozivom na broj 17002 – broj je jedinstven za sve operatere unutar BiH, a pozivom donirate 2 KM.

Prije tačno devet godina, u februaru 2013. godine, ja sam bio u Siriji u sklopu prvog konvoja pomoći iz Bosne za Siriju. Iako je Pomozi.ba tada tek bila u povoju i iza sebe imala samo nekoliko akcija, na poziv Zemire Gorinjac, predsjednice Udruženja “Solidarnost”, da pomognemo narodu Sirije, osjetio sam ogromnu potrebu da se odazovemo, ali i ne samo to, već i potrebu da odem tamo i vidim te ljude. S jedne strane bio je osjećaj potrebe, a sa druge strane stavio sam sebi obavezu da odem i vidim tu djecu koja su svaki čas bila pod kišom granata i metaka. Ako ništa barem da ih zagrlim i kažem da suosjećam s njima i da znam kako im je, jer dobro pamtim devedesete. I tako je i bilo.

Vidio sam tada osakaćenu djecu, djecu bez ruku, nogu, očiju. Vidio sam dijete pogođeno snajperom u leđa, drugo kojem je avio bomba otkinula obje noge, treće izranjavano po cijelom tijelu koje je ostalo bez oba roditelja…

Ta sjećanja su kako je vrijeme prolazilo počela da blijede i onda prije dva dana dolazi mi slika djeteta iz kampa sa sjevera Sirije. Dijete lijepo, prelijepo. Dijete smrznuto, mrtvo. Sva sjećanja koja su počela da blijede ponovo se vraćaju. Ona ista potreba da im se pomogne ponovo se javlja, a ovaj put pomoć je potrebna prvenstveno u ogrjevu, a zatim u hrani. Ovaj put ja ću lično zamoliti da se odazovemo apelu ovih ljudi i pomognemo im svako u skladu sa svojim mogućnostima, jer bez obzira na stanje u našoj državi za koje ne možemo reći da je sjajno, ipak nam djeca ne umiru od zime u šatorima.

Elvir Karalić